Attn: beneficiary We have actually been authorized by the presidency, and the governing board of Eco bank to investigate the unnecessary delay of your payment, Recommend and approve your claims for payment if certified as genuine. During the course of our investigation, we discovered with dismay that your payment has been unnecessarily Delayed by corrupt officials of the Bank who are trying to divert your money into their private accounts, we are happy to inform you that based on our commendation/instructions; your entire Inheritance value of $950.000.00 has been credited in your favor through BANK ATM MASTER CARD which you can withdraw in any ATM Cash Point Machine Worldwide through ATM Payment Center mode, but the maximum Amount you will be receiving is ($7000 dollars) every day. You are therefore advised to contact MR KELLY HALL the Director of the International Audit unit ATM Payment Center, MR: KELLY HALL TELEPHONE: +226 786 020 53 or +226 776 064 02 NOTE: YOU SHOULD FURNISH (MR) KELLY HALL WITH YOUR CORRECT CONTACT INFORMATION. 1. YOUR FULL NAME...... 2. YOUR COUNTRY......... 3. YOUR HOME ADDRESS..... 4. YOUR CURRENT TELEPHONE NUMBER........ 5. A COPY OF YOUR INTERNATIONAL PASSPORT OR ID..... Yours. Mrs.Eric Diallo. |
23. rujna 2012.
contact atm payment center +226 786 020 53
12. rujna 2012.
Reminder about your invitation from Matej Nedić
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
5. rujna 2012.
Reminder about your invitation from Matej Nedić
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
2. rujna 2012.
Invitation to connect on LinkedIn
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
8. svibnja 2012.
VRTNA BESJEDA
Moj tata ima vrt. I moja mama također. U vrtu imaju puno biljki. Pored paradajza, matovilca i rotkvice tu su se našle i neke lijeve biljke poput rabarbare i stevie. Biljke su posađene pravilno, geometrijski, u redovima pod pravim kutem. Između redova nalaze se usjeci široki ne više od pola metra koji služe nama, ljudima, da imamo pristup svim biljkama kako bi se mogli brinuti za njih.
U lijevom kutu vrta nalazi se kokošinjac koji je udomio 10 koka. Kokošinjac nije velik, štoviše, upravo je toliko velik da sve koke stanu u njega a ne manji od mjere ispod koje bi koke jedna drugoj kvocale guzu. Neke od tih novoudomljenih koka načule se, dok se vrt okopavao, da će im se uskoro pridružiti i patke. Naime, nedavno je u obitelji donesena odluka da se fauna vrta proširi u korist peradi, i to baš pataka. Nakon kratkog negodovanja koke su se pomirile s tim, iako su digle kljun visoko u zrak. Iako im je vijest o dolasku pataka nakratko poremetila svakodnevicu, ipak su ju brzo smetnule s uma, zbog rivalstva s starim kokama koje se nalaze u odvojenom prostoru, a koje prema obiteljskoj procjeni gaje antagonizam prema pridošlicama.
Sa starim kokama se također nalazi i pijetao koji ne da ne gaji antagonizam prema pridošlicama već stalno znatiželjno pogledava prema kavezu s mlađim kokicama. To jako ljuti stare koke koje ne mogu podnijeti da pijetao više ne obraća pozornost na njih i da su još dobre samo za juhu. Na biološkoj se vertikali penju prema gore i plaši ih što vide kraj. Ali to mlade koke ne zanima previše. One su zgodne, vitalne i brze. I uzvraćaju pogled. I stare koke su toga svjesne. Premda stare još su ponosne.
Na desnoj strani od kokošinjca gledajući s prednje strane dvorišta nalazi se spremnik za vodu a pored spremnika za vodu hrpica sijena. Gledajući tu hrpu sijena ove su koke nakon izvjesne kontemplativne pauze zaključile da je život kokoši ionako dovoljno tragičan da bi završio naoko uobičajeno kao što inače završava. Kipuća voda, 4 prstohvata soli i mljevenog povrća i k tome još bez ikakvih pogrebnih ceremonija i posljednjeg ispraćaja. Analizirajući nesvrhovitost svog života odlučile su svrhovitost naći u naizgled još većoj nesvrhovitosti. Koke su se odlučile ukipiti i ostati tako na neodređeno vrijeme gledajući jedna jugoistočno a druga istočno prema vrtu. U početku je taj potez u kokošinjcu protumačen kao djetinjarija, izrugivanje iz dosade, ali nakon što je vremenski procjep uzeo maha i ljudi su se zapitali šta se s kokama događa.
Obitelj je pojavu protumačila medicinskim determinizmom kao rigor mortis odnosno da su koke odapele i izvadila ih iz kokošinjca na hrpu suhe trave koja se nalazila pored spremnika za vodu te potom otišla u kuću na rashlađenje posljedično vrućem i sparnom danu. Kad se obitelj vratila primijetila je da koke nisu tamo gdje su ostavljene, no nedugo zatim čule su kokodakanje iz susjednog kokošinjca u kojem su one lepršavo skakutale oko potkoženog pijetla u vrtu sličnom našem ali opet potpuno različitom od svakog drugog.
Naš pijetao se istog časa ukipio.
U lijevom kutu vrta nalazi se kokošinjac koji je udomio 10 koka. Kokošinjac nije velik, štoviše, upravo je toliko velik da sve koke stanu u njega a ne manji od mjere ispod koje bi koke jedna drugoj kvocale guzu. Neke od tih novoudomljenih koka načule se, dok se vrt okopavao, da će im se uskoro pridružiti i patke. Naime, nedavno je u obitelji donesena odluka da se fauna vrta proširi u korist peradi, i to baš pataka. Nakon kratkog negodovanja koke su se pomirile s tim, iako su digle kljun visoko u zrak. Iako im je vijest o dolasku pataka nakratko poremetila svakodnevicu, ipak su ju brzo smetnule s uma, zbog rivalstva s starim kokama koje se nalaze u odvojenom prostoru, a koje prema obiteljskoj procjeni gaje antagonizam prema pridošlicama.
Sa starim kokama se također nalazi i pijetao koji ne da ne gaji antagonizam prema pridošlicama već stalno znatiželjno pogledava prema kavezu s mlađim kokicama. To jako ljuti stare koke koje ne mogu podnijeti da pijetao više ne obraća pozornost na njih i da su još dobre samo za juhu. Na biološkoj se vertikali penju prema gore i plaši ih što vide kraj. Ali to mlade koke ne zanima previše. One su zgodne, vitalne i brze. I uzvraćaju pogled. I stare koke su toga svjesne. Premda stare još su ponosne.
Na desnoj strani od kokošinjca gledajući s prednje strane dvorišta nalazi se spremnik za vodu a pored spremnika za vodu hrpica sijena. Gledajući tu hrpu sijena ove su koke nakon izvjesne kontemplativne pauze zaključile da je život kokoši ionako dovoljno tragičan da bi završio naoko uobičajeno kao što inače završava. Kipuća voda, 4 prstohvata soli i mljevenog povrća i k tome još bez ikakvih pogrebnih ceremonija i posljednjeg ispraćaja. Analizirajući nesvrhovitost svog života odlučile su svrhovitost naći u naizgled još većoj nesvrhovitosti. Koke su se odlučile ukipiti i ostati tako na neodređeno vrijeme gledajući jedna jugoistočno a druga istočno prema vrtu. U početku je taj potez u kokošinjcu protumačen kao djetinjarija, izrugivanje iz dosade, ali nakon što je vremenski procjep uzeo maha i ljudi su se zapitali šta se s kokama događa.
Obitelj je pojavu protumačila medicinskim determinizmom kao rigor mortis odnosno da su koke odapele i izvadila ih iz kokošinjca na hrpu suhe trave koja se nalazila pored spremnika za vodu te potom otišla u kuću na rashlađenje posljedično vrućem i sparnom danu. Kad se obitelj vratila primijetila je da koke nisu tamo gdje su ostavljene, no nedugo zatim čule su kokodakanje iz susjednog kokošinjca u kojem su one lepršavo skakutale oko potkoženog pijetla u vrtu sličnom našem ali opet potpuno različitom od svakog drugog.
Naš pijetao se istog časa ukipio.
10. ožujka 2012.
Glazba ili zvuk, čovjek ili pas
Teško je pisati o utjecaju glazbe i opisivati odnos glazbe i čovjeka kao fenomena bez poznavanje jednog i drugog. Teško je i reći išta o tome ovako nasumce, bez nabrajanja ikakvih relevantnih zapažanja i istraživanja na tom području. No, da rasprava ne bi postala iznimno jalova, isplati se zaključivati i bez traženja oslonaca u eksperimentima i ionako slabo pamtljivima podacima. No vrijedi upozoriti da ih je puno napravljeno, od utjecaja glazbe Mozarta na mogućnost pamćenja podataka, pa do utjecaja suvremene rap glazbe na učestalost obiteljskog nasilja kod obitelji.
Razmislimo malo i zastanimo na trenutak. Pored svih parametara suvremenog društva koji su tzv. pokazatelj uspješnosti, gdje svrstavamo i glazbu. Na prvi pogled ne smatramo ju bitnom u računicama oglednima za prosperitet, no nije li lako zamjetljivo da je glazba popratni sadržaj velike većine ljudskih aktivnost (npr. izlasci u grad, okupljanja bilo kakvih uzroka...). Koji su razlozi tome i zašto se određena vrsta glazbe nameće drugim oblicima te umjetnosti?
Schopenhauer je rekao da je glazba izraz čovjekove volje. S obzirom na položaj čovjeka danas i društva u cjelini čini mi se opravdanim reći da je glazba češće izraz sugestije, a ne individualne odvažnosti. Što to smrdi danas, a s čime Schopenhauer jučer nije imao problema? Čini se da vonja nekakav ufrknuti odnos uzajamne koristi koji prevladava u strukturi „modernog“ društva, a tako i ovog našeg hrvatskog, koji ljude stavlja u uloge davaoca i primaoca i vice versa. Time ništa nije prepušteno slučajnosti odnosno sve je prepušteno procjeni u smislu da se svemu vrijednost procjenjuje na temelju korisnosti za procjenitelja i takav se stav njeguje kao standard prema kojemu se kroje pravila. To neizostavno dovodi do daljnjih peripetija, da su vrijednosti sadržane u nama više simbolične i trenutne, odnosno usko ovisne o prilikama i o mogućnosti da nas se iskoristi.
Zvuči loše, kao i svaka otrcana priča koja počinje sa izrazitom kritikom, a ne sugerira bolje, kad zapravo niti ne mora sugerirati bolje već samo ispuniti realna očekivanja. No ono što Schopenhauer nije mogao znati kad je iznio svoju definiciju je, da će naredno stoljeće donijeti neočekivane promjene i time uvelike promijeniti odnos glazbe i čovjeka u smjeru gdje je glazba osobni izraz čovjekovih težnji prema sebi i zbog sebe, do toga da su čovjekove težnje kao takve stavljene u drugi plan, naspram ekonomskog i drugih vrsta probitaka uvjetovanih razvojem koji nas je zatekao i koji je porazio humanizam.
Naravno, teško je govoriti o glazbi kao cjelini, već pritom posebno mislim na procvat komercijalne glazbe koji se predominantno nameće u odnosu na ostale. Zapanjujuće je to da nas takva subliminalna struja odvraća od jasnog prepoznavanja loše kvalitete. Zašto subliminalna? Zbog onih televizijskih poruka koje šišaju iza slike pa nam polako remodeliraju mozak. Jednako tako struktura komercijalne glazbe sa vrlo uskom kreativnom širinom i mnoštvom tekstova jednakih karakteristika liči na to. Ipak smo iznenađujuće povodljivi kad je riječ o preporuci. Kao što je globalna preporuka Lady gaga.
Mi smo kao brodolomci koji plivaju i pokušavaju se uhvatiti za sve na što pluta, no sve potone. Plivamo i dalje i tražimo bilo što, no ne shvaćamo da smo se zbog traženja umorili i da više ne možemo plivati do obale, a jednostavno smo mogli odmah nakon potonuća brodu početi plivati prema obali. Manjak samoinicijativnosti i odvažnosti i strah od lažnih autoriteta. Naravno da se ne trebamo čuditi što tonemo.
Valjda ćemo nešto do dna i shvatiti. Osim ako dna nema.
Razmislimo malo i zastanimo na trenutak. Pored svih parametara suvremenog društva koji su tzv. pokazatelj uspješnosti, gdje svrstavamo i glazbu. Na prvi pogled ne smatramo ju bitnom u računicama oglednima za prosperitet, no nije li lako zamjetljivo da je glazba popratni sadržaj velike većine ljudskih aktivnost (npr. izlasci u grad, okupljanja bilo kakvih uzroka...). Koji su razlozi tome i zašto se određena vrsta glazbe nameće drugim oblicima te umjetnosti?
Schopenhauer je rekao da je glazba izraz čovjekove volje. S obzirom na položaj čovjeka danas i društva u cjelini čini mi se opravdanim reći da je glazba češće izraz sugestije, a ne individualne odvažnosti. Što to smrdi danas, a s čime Schopenhauer jučer nije imao problema? Čini se da vonja nekakav ufrknuti odnos uzajamne koristi koji prevladava u strukturi „modernog“ društva, a tako i ovog našeg hrvatskog, koji ljude stavlja u uloge davaoca i primaoca i vice versa. Time ništa nije prepušteno slučajnosti odnosno sve je prepušteno procjeni u smislu da se svemu vrijednost procjenjuje na temelju korisnosti za procjenitelja i takav se stav njeguje kao standard prema kojemu se kroje pravila. To neizostavno dovodi do daljnjih peripetija, da su vrijednosti sadržane u nama više simbolične i trenutne, odnosno usko ovisne o prilikama i o mogućnosti da nas se iskoristi.
Zvuči loše, kao i svaka otrcana priča koja počinje sa izrazitom kritikom, a ne sugerira bolje, kad zapravo niti ne mora sugerirati bolje već samo ispuniti realna očekivanja. No ono što Schopenhauer nije mogao znati kad je iznio svoju definiciju je, da će naredno stoljeće donijeti neočekivane promjene i time uvelike promijeniti odnos glazbe i čovjeka u smjeru gdje je glazba osobni izraz čovjekovih težnji prema sebi i zbog sebe, do toga da su čovjekove težnje kao takve stavljene u drugi plan, naspram ekonomskog i drugih vrsta probitaka uvjetovanih razvojem koji nas je zatekao i koji je porazio humanizam.
Naravno, teško je govoriti o glazbi kao cjelini, već pritom posebno mislim na procvat komercijalne glazbe koji se predominantno nameće u odnosu na ostale. Zapanjujuće je to da nas takva subliminalna struja odvraća od jasnog prepoznavanja loše kvalitete. Zašto subliminalna? Zbog onih televizijskih poruka koje šišaju iza slike pa nam polako remodeliraju mozak. Jednako tako struktura komercijalne glazbe sa vrlo uskom kreativnom širinom i mnoštvom tekstova jednakih karakteristika liči na to. Ipak smo iznenađujuće povodljivi kad je riječ o preporuci. Kao što je globalna preporuka Lady gaga.
Mi smo kao brodolomci koji plivaju i pokušavaju se uhvatiti za sve na što pluta, no sve potone. Plivamo i dalje i tražimo bilo što, no ne shvaćamo da smo se zbog traženja umorili i da više ne možemo plivati do obale, a jednostavno smo mogli odmah nakon potonuća brodu početi plivati prema obali. Manjak samoinicijativnosti i odvažnosti i strah od lažnih autoriteta. Naravno da se ne trebamo čuditi što tonemo.
Valjda ćemo nešto do dna i shvatiti. Osim ako dna nema.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)