Hrvatska traži zvijezdu. «Dame i gospodo» ovo je jedinstvena prilika da se ostvarite kao ljudi, započnite stvarati povijest glazbe, svoju povijest, našu povijest, ovo je nešto neviđeno. Sa stručnim žirijem i velikim entuzijazmom krećemo u iskopavanje hrvatskih glazbenih relikata «i postavljanje njih kao nositelja naše glazbene institucije». Prijavite se i okusite miris slave. Tako bi otprilike zvučala reklama za ovaj show. 45 minuta nedjeljom navečer registriranih za odabiranje osobe koja će imati taj teret na leđima… «bit će zvijezda». Pa je li to nešto dobro. Izgleda ni nakon toliko povijesnih primjera nismo naučili da najveće zvijezde, one prave supernove, a ne ove naše padalice, nisu mogle podnijeti teret slave. Tu nam je veselo društvance Elvisa, Jima Morrisona i Hendrixa. I tko bi onda još htio biti zvijezda i riskirati da završiš u nekoj hotelskoj sobi proliven vinom s etiketicom na malom nožnom desnom prstu na kojoj piše «broj 213 predozirao se». Cijela ta fama o zvijezdama meni je malo glupa. Jer stvoren je lik zvijezde isklesan prema zamislima nečijeg projekta koji ima pomalo sumnjive kriterije i dosta konvencionalan ukus. A uostalom, možda i projektant nije osobito vrstan u svom poslu. Vrijeme ne stvara zvijezdu već prava zvijezda stvara novo vrijeme, a gazi staro. A kod nas je otvorena tvornica koja ih serijski proizvodi, upakira, i šalje na tržište. Tamo ona stoji u nekom izlogu svi ju gledaju i dive joj se a onda za dva tjedna nestane, pa dođe nova. Tvornica lutaka. Stvar je u tome što mi imamo zahtjeve, svaki drukčiji zahtjev koje je gotovo nemoguće ispuniti, pa zašto se uopće truditi? Krajnji cilj nije to, za to imamo svatovske svirače, jer takav proizvod će biti neki krelac koji će se jadan truditi zadovoljiti sve koje ga okružuju i na kraju zadovoljiti sebe večericom u tabletama. Čovjek koji će stajati na «daskama koje život znače» ne mora biti dobar samaritanac (iako ih danas ima začuđujuće puno, «humanitarci»), samo treba voljeti to što radi, izbjegavati utapanje u osjećajima, već ih samo pokušati pratiti. Kako bi inače bilo moguće da Bob Dylan, čovjek koji i nije baš dobio dar pjevanja i više tuli (nešto kao zvuk jelena u vrijeme parenja) nego pjeva, uspije napraviti 48 albuma, i postane čovjek prema čijem će se pjesmama ravnati većina glazbenika.
Stoga, Hrvatska traži zvijezdu, ovo je nešto jedinstveno, budite jedni, jedini neponovljivi, ostvarite ono što svijet još nije vidio. Tražimo vas, sve do zadnjega, jer ovo nisu karaoke ovo je kreacija novoga vremena, oblikovanje bilo kojeg čovjeka.
Nema komentara:
Objavi komentar