Geni koje sadrži zapadna populacija upitne je kvalitete. Izgleda, na tržištu ljudevinom nalazi se pokvareno, trulo i gnjilo meso koje čak ni psima ne bi bacali, jer bi ga odbili.
O čemu se radi. 90-ih Nikaragvu i Filipine poharala je epidemija. U stanovništvu se progresivno s vremenom povećavao broj neplodnih žena. Znanstvenici su bili zbunjeni. Objašnjenje su našli u cjepivu protiv tetanusa koje se rabilo za suzbijanje epidemije. Paradoskalno, u tom cjepivu nađen je HKG (humani korionski gonadotropin). No, kako je hormon mogao biti dio cjepiva, pobogu? To je trebala objasniti Svjetska zdravstvena organizacija i Rockefellerova zaklada koja je financirala projekt. Hormon koji se našao u cjepivu povećavao je količinu antitijela koja sabotiraju trudnoću i posljedično dovodio do neplodnosti. Zaključak je: u cjepivu se nalazio agens koji je inducirao abortus u populaciji navedenih država kako bi se smanjio natalitet, tj. laički rečeno epidemija je bila paravan koji je očito doveo do degradacije i redukcije ljudske vrste.
Postoji nehumana teorija spram ljudi s kongenitalnim deformacijama i/ili mentalnom retardacijom. Njihov genetički kod koji ispoljava neželjene osobine ima statistički veću vjerojatnoću prijenosa na slijedeće generacije, nego kada su u pitanju poželjne osobine. Razumljivije, negativna selekcija je dominantnija od pozitivne. Time je jedno pitanje nepobitno otvoreno, i kao da nas škaklji po našim moždanim vijugama, koje ponekad liče na čudnovatu masu od plastelina koju djeca u školi rade.
Da li je napredak medicine u ponekim slučajevima ograničavajući faktor za napredak civilizacije?
Dopustite mi da vam izložim produkte obrade podataka moga mozga. Ako medicina po načelima humanosti, koja vodi liječnike u njihovom zvanju, mora pod svaku cijenu i u svakom slučaju spasiti osobu koja je ugrožena, a u tu skupinu spadaju i kongenitalno deformirana i mentalno retardirana djeca, zar se tim činom ne povećava i brojnost skupine ljudi u društvu, s vjerojatnošću ispoljavanja neželjenim osobina? Time se u ljudskom genomu gomila zaliha gena koji će u budućnosti određivati smjer razvoja civilizacije i ljudske vrste. Ako ti geni i osobine ne zadovolje zahtjeve koje nam postavlja okoliš, a zahtjevi su sve veći, i ako učinkovitost ljudskog društva kao aparata za mišljenje i rješavanja jednadžbi ovog planeta zakaže, propast nam je neminovna.
Ono što je zapravo jasno, određene skupine ljudi na ovom planetu oglupljuju i moć rasuđivanja u određenim sferama ljudske djelatnosti slabi. Time će se povećavati broj zanimanja koja su jednostavnija i smanjivati broj visoko obrazovanih ljudi. Zbog male količine visoko obrazovanih ljudi početi će se smanjivati kriteriji obrazovanja. U glazbi će se smanjivati auditorij koji sluša klasičnu glazbu, koja je po strukturi složenija i potiče stvaranje misli koje mogu dovesti do napretka. Slušati će se glazba jednostavnijih melodijskih linija a tradicionalni plesovi će s vremenom nestati, jer će s vremenom sposobnost učenja slabiti. Zbog smanjenja sposobnosti učenja, glazbene akademije će propadati, a s njima će i školovani glazbenici ući u repertoar crno-bijelog programa.
Svijet će preplaviti ratovi kojima će vladati generali sa mozgovima veličine dinosaurovog, a droga koju statistički više konzumira misaono amputirano stanovništvo bit će namirnica u trgovinama.
Bojim se da dolazim do nerješivog pitanja. Jer, sve ovo vrijeme bojim se napisati: Zar bi bolesnu djecu trebalo pustiti da umru pri rođenju kako bi svijet zadržao samo visoko razvijene umove za budućnost? Gledajući 1000 godina unaprijed, zar uz sve navedeno, ne bi došlo i do degradacije emocija?
Gdje bi nestale empatija, simpatija, ljubav i žalost, ako bi se na tronu nalazila skupina indolentnih lumena koji ne osjećaju bol, a empatija im je u profesiji samo neki davni osjećaj, koji se na mahove javlja kad ubijaju svoje glupo dijete?
Dolazimo do raskrsnice kad će upitnik biti nerješiv, a odluka nužna...
Nema komentara:
Objavi komentar