24. kolovoza 2010.

Kinsey

Kinsey, tako se zove film. Osoba koju on predstavlja je entomolog, a proučava ose šiškarice. No, nakon neuspjele bračne noći odluči se posvetiti proučavanju ljudske spolnosti. Alfred Kinsey se smatra osnivačem seksologije. Taj legendarni američki znanstvenik i zoolog počeo je sredinom prošlog stoljeća držati vrlo otvorena predavanja o seksu, a 1947. je postao direktor Instituta za seksualna istraživanja. Vršio je intervjue sa studentima i ispitivao ih o njihovim prvim masturbacijama, seksualnim porivima, odgovarao na pitanja poput: Može li seks u trudnoći uzrokovati dječju paralizu? Jesu li tamponi stimulansi? Jesam li normalan? Jesam li normalna? ….
Kako je opservacija ključan moment za svakog znanstvenika ta mu je metodologija bila izvor podataka za erotsku skalu koju je radio i koja se sastojala od 6 stupnjeva. Ljudska seksualnost nije bipolarno podijeljena na heteroseksualnu i homoseksualnu već se gradacija provodi u 6 stupnjeva od apsolutnog heteroseksualca do apsolutnog homoseksualca. Između njih se nalaze prijelazni stupnjevi. Ovdje se radi o jednom nekonvencionalnom čovjeku koji je bježao od moralnih prepreka, a društvu pokušavao maknuti upitnike iz njihovih glava. «Nagrada» mu je bila stavljanje njegovih istraživanja u sferu dijabolizma i ukidanje stipendije koju mu je uručivala Rockefellerova zaklada.
Čini se da je ovaj čovjek odlučio napraviti istraživanje o ljudskoj životinji. Kao uzrok seksa i njegov krajnji smisao nije bila ljubav već biološki nagoni koje čovjek osjeća prema suprotnom spolu. Njegova dva objavljena djela zovu se «Seksualno ponašanje muškaraca» i «Seksualno ponašanje žena», a tijekom svojega života skupio je u svojoj arhivi oko 2000 dokumentaraca ženskih orgazama i parenja različitih vrsta životinja te oko 5000 penisa i oko 400 klitorisa afro-američkih žena.
I dok su njegovi prijatelji skupljali salvete on je u mračnoj komori proučavao svoj penis, a nakon adolescencije i diplome gledao odvijanje ženskog orgazma i marljivo zapisivao bilješke te ga podijelio u faze. A znanstvenik je navodno dosadno biti!? E pa ne bih baš rekao!!! Ukoliko je seks predmet istraživanja vjerujem da bi većina nas pristala biti zatvorena u laboratoriju u bijeloj kuti, dvadeset metara pod zemljom, pa čak i biti pokusni kunić. Sve u korist znanosti, naravno.
Statistika koju je Kinsey tijekom života skupio pokušala je raskrinkati arhetip ponašanja u ljudskom društvu koji uvijek učestalo pokušava seksualnu prirodu nas samih potisnuti na podsvjesnu razinu. Samim time misterij ostaje otvoren, a pitanja neodgovorena.
No što je s ljubavi i gdje je njoj mjestu u ovoj emocionalno amputiranoj igri ljudskog mužjaka i ženke. Ljubav je znanstveno nemjerljiva. Opservacija je samo djelomična jer su varijacije prevelike. Ne uočavamo pravilnost u ponašanju. Suprotna je logici i nije u korelaciji sa seksom zbog vremena trajanja procesa (seks je impulzivniji čin!), ali posljedično dovodi do njegovog odvijanja zbog potrebe izražavanja svojih emocija djelom. Zbog toga to pitanje i dalje stoji otvoreno, makar nas zanima više i od teorije relativnosti i od manjka nafte i američkog trčkaranja po planetu.
I neodgovoreno! I što dulje neodgovoreno stoji to će nas više izjedati, svrbuckati i češkati istovremeno, jer sve što ćemo odgovoriti ćemo pretpostaviti.
Zato, neka se zna da je postojao čovjek zvan Kinsey koji je imao ženu i četvero djecu, 5000 penisa i 400 klitorisa, a na WC u njegovom Institutu pisalo je: Mužjaci i Ženke.

Nema komentara: